Pod liječenjem zubi u širem smislu riječi smatra se bilo koji terapijski postupak na zubu, uključujući uklanjanje karijesa i postavljanje ispuna te desenzibilizacija osjetljivih zubnih vratova. Endodontsko liječenje zubi podrazumijeva terapijski postupak unutar korijenskih kanala, u svrhu očuvanja zuba u njegovoj žvačnoj, estetskoj i fonetskoj ulozi.
Vanjsku površinu zuba čini caklina, najčvršća tvar u organizmu, koja ga štiti od štetnih utjecaja okoliša. Ispod cakline nalazi se nešto mekši dentin prožet sitnim kanalićima, koji ga čine osjetljivim, za razliku od cakline koja je neosjetljiva. U središtu zuba, okružena dentinom, nalazi se zubna pulpa – laički često nazivana “živac”. Laičko ime posljedica je velikog broja živčanih vlakana u tom tkivu i osjetljivosti zubne pulpe, pa stoga često čujemo izraz: “Zubar mi je vadio živac”.
Zubni karijes započinje u caklini i širi se dentinom. Ako se proces ne zaustavi, a nastala šupljina ne nadomjesti odgovarajućim materijalom, nastaje upalni proces u pulpi. Osim karijesa, zubna pulpa može biti ugrožena traumom. Ona može biti akutna, kao što je udarac ili kronična, kao što je prerani kontakt jednog zuba u trenutku kada bi se svi trebali jednakomjerno dodirivati. Tijekom preparacije, tj. brušenja za protetske nadomjestke zuba, zubna pulpa može stradati zbog preobilnog brušenja ili topline koja se pri tome razvija. Ponekad čak i sam postupak brušenja, što možemo usporediti s otvorenom ranom, dovodi do upalnog procesa u pulpi.
Zubna pulpa na spomenute podražaje reagira upalom, kao i svako drugo tkivo u organizmu s upalnim mehanizmima. No, postoji razlika između pulpe i ostalog vezivnog tkiva u organizmu. Pulpa je okružena tvrdim oklopom dentina i cakline, a u vezi je s okolišem malim otvorom na vrhu korijena, kroz kojeg ulaze krvne žile i živci. Povećani pritisak prilikom upale dovodi do slabljena cirkulacije u krvnim žilama na samom ulasku u pulpu. Time su obrambene snage pulpe u samoizliječenju i cijeljenju oslabljene. Stoga kad nastane upala zubne pulpe, stomatolog treba ukloniti njeno upaljeno tkivo. Ukoliko se nije reagiralo u fazi upale, zubna pulpa odumire, što se stručno naziva nekroza pulpe. Zubna pulpa može odumrijeti i bez prethodne upalne faze, kad uslijed snažne traume dolazi do prekida cirkulacije. Nekrotični zub je neosjetljiv na podražaje, ne boli čak ni pri brušenju. No, takvo stanje ima za posljedicu prodor mikroorganizama, njihovih toksičnih prozvoda, pa čak i raspadnutih djelova pulpe. Oni kroz otvor na vrhu korijena ulaze u okolno tkivo, što senzibilizira organizam. Uslijed toga nastaju upalne promjene u području oko vrha korijena, tj. u periapeksu, koje mogu biti akutne i kronične.
Akutne upale kosti oko vrha korijena očituju se bolnošću zuba na zagriz, dodir i s oteklinom u području vrha korijena unutar usne šupljine, a u težim slučajevima oteklinom čitave polovice lica. U najtežim oblicima povišena je tjelesna temperatura, oteknuti su limfni čvorovi, a upalni proces može se širiti prema okolnim strukturama glave i vrata. Kronične su uglavnom bezbolne, a često se otkriju kao slučajni nalaz na RTG snimci. Ponekad kronični proces u kosti oko vrha korijena, koji se često naziva granulom, prijeđe u akutni oblik s svim njegovim simptomima.
Kod kroničnih oblika zna se pojaviti fistula kao put dreniranja gnojnog procesa iz kosti. To pacijenti često opisuju kao vrećicu koja se puni i povremeno prazni.
Liječenje gotovo svih bolesti pulpe i kosti oko vrha korijena uglavnom je endodontsko liječenje zuba. U slučaju otekline koja je nastupila naglo i brzo se širi, terapiji se mogu dodati antibiotic. Isto vrijedi i u slučaju općih simptoma (temperatura) te slabije otpornosti organizma (pacijenti čiji je imuni sistem oslabljen). Kod bolova primjenjuju se analgetici koji se piju po potrebi. Veća oteklina unutar usne šupljine može se razrezati, a u načinjeni otvor postavlja se gumeni dren, da bi se omogućilo otjecanje upalnog sadržaja.
